skip to Main Content

Kako je gubitak bioraznolikosti povezan s pandemijom

Čovjek svojim svakidašnjim načinom života djeluje na živi svijet oko sebe i njegovu bioraznolikost.

Ta bioraznolikost i živi svijet mu omogućuju i daju sve primarne i sekundarne potrebe za život. Hranu, vodu, kisik, zaštita od ekstremnih uvjeta za život, i sirovine za lijekove, odjeću, obuću i građevni materijal. Sama bioraznolikost podrazumijeva tri osnovne cjeline, a to su:

  • raznolikost staništa,
  • raznolikost vrsta,
  • genetska raznolikost vrste.

Naravno kao i sve u prirodi i ove tri komponente su usko povezane i utječu jedna na drugu. Svom živom svijetu je potrebno posebno stanište, od onih najmanjih, nečujnih i nevidljivih ljudskom oku kao što su virusi, bakterije, planktoni, te organizmi različitih veličina, od raznovrsnih stabala, trava, bilja, algi, gljiva, kukaca, ptica, šišmiša, riba, do sisavaca veličine 30 tona kao što je plavetni kit. U sadašnje nesigurno vrijeme uzrokovano pandemijom virusa COVID-19, većina ljudi ne zna da je negativan utjecaj čovjeka na bioraznolikost posredno povezan s pandemijom. Mnogi se sada, čitajući ovaj tekst, pitaju kako.

Zbog povećanja populacija ljudi na Zemlji iz stoljeća u stoljeće, a u današnje vrijeme možemo govoriti iz desetljeća u desetljeće, ljudima je potrebno sve više prostora i novih okoliša za život. Samim time ljudima je potrebno i sve više resursa iz prirode. Svakodnevno krčimo i spaljujemo šume i šikare u velikim omjerima na globalnoj razini. Sjetimo se samo primjera požara u amazonskim šumama ove godine. Osim šuma isušujemo močvarna staništa, kanaliziramo i pregrađujemo rijeke. Svim ovim radnjama radimo sebi nove prostore za nova naselja i velike gradove. Najčešće se ni ne pitamo kakve to može imati posljedice upravo na nas same ljude. Drvnu masu koristimo kao sirovinu za građevni materijal, ogrjev, papir, dekoraciju i materijal za svakodnevnu upotrebu. Dijelove raznih vrsta stabala i bilja koristimo za lijekove i kozmetiku. Zaboravljamo da šume i plantaže različitih vrsta bilja proizvode nama nezamjenjiv kisik za disanje i da su dom stotinama ili tisućama vrsta drugih živih organizama.

Kako nas je sve više potrebno nam je i više hrane. Pa smo počeli prirodne travnjake i livade pretvarati u velike poljoprivredne monokulture. S ciljem dobivanja što većeg uroda koristimo pesticide, insekticide, genetski modificirano i hibridno sjeme. Velike oranice poljoprivrednih monokultura su svojevrsne pustinje staništa. U njima je bioraznolikost sve tri cjeline vrlo mala. Raznolikost staništa i ne postoji jer je posijana samo jedna vrsta bilja. Sijanjem genetski modificiranog sjemenja i sjemenskih hibrida  povećava se urod te kulture ali se smanjuje rodnost, genetska čistoća i jedinstvenost klasičnih divljih kultura i vrsta. Takvo sjeme ne omogućuje nikakvu genetsku raznolikost bilja. Korištenjem insekticida ubijamo ne samo ciljane vrste kukaca nego i sve ostale koji se nalaze u posrednoj blizini. Ti isti kukci su hrana mnogim pticama, sisavcima, vodozemcima, drugim većim kukcima i šišmišima. Raznolikost vrsta životinjskog i biljnog svijeta gotovo da i nema zbog korištenja pesticida i insekticida. Posljedično i genetska raznolikost je mala ili je uopće nema. Upravo svim ovim opisanim načinima smanjili smo ili čak u potpunosti uništili raznolikost staništa, raznolikost vrsta, genetsku raznolikost ali i dom mnogim vrstama.

Neke su vrste u potpunosti nestale, a neke se uspjele prilagoditi novim staništima. Tako su se i brojne vrste šišmiša uspjele prilagoditi novim staništima i prostorima gdje žive. Preselili su se u naselja  i velike gradove. Žive vrlo blizu ljudi, a da često nismo ni svjesni toga. U malim a ponekad i vrlo velikim kolonijama ispod mostova, na tavanima nebodera i zgrada, ispod oluka i prozorskih klupica, u dupljama zasađenih stabala te u pukotinama na zgradama i kućama. Noću ih se može čuti i vidjeti. Možemo reći da su nam susjedi ili čak ponekad i podstanari. No i ti šišmiši su domaćini još manjim mikroorganizmima, odnosno virusima. Često šišmiši ne obolijevaju od virusa, ali ga mogu prenijeti. Kako smo posredno uništavanjem i oduzimanjem staništa šišmiša, približili šišmiše ali i druge divlje vrste životinja naseljima i gradovima, tako smo približili i virus ljudima. Gubitkom raznolikosti vrsta šišmiša, ali i drugih životinja, omogućili smo brži prelazak virusa s životinja na ljude. S većom raznolikošću vrsta životinja virus ima manje mogućnosti i sporije vrijeme prelaska s životinje na životinje pa tako i na čovjeka. Činjenica je da uništavanjem i gubitkom bioraznolikosti uništavamo sustav koji podržava upravo čovjekov život, i sustav koji nam daje sve potrebno za život.

Koliko smo mi sami svaki od nas doprinijeli gubitku bioraznolikosti, ostaje na nama da sami promislimo.  Preispitajmo svoj odnos s prirodom i stavimo prirodu u središte svog odlučivanja.

Čuvajmo bioraznolikost.

Pogrešno bi bilo shvatiti da su šišmiši krivi za pandemiju i da nam predstavljaju opasnost. Na forumima i nekim portalima brojne su neutemeljene informacije i pozivi na smanjenje populacije šišmiša, što je u potpunosti neispravno. U Hrvatskoj niti jedna vrsta šišmiša ne prenosi virus COVID-19, a sve vrste šišmiša su strogo zaštićene. Šišmiši imaju vrlo važnu ulogu u ekosustavu, posebno jer se hrane brojnim noćnim kukcima od kojih su mnogi štetnici. Samim time značajno sprečavaju štete na poljoprivrednim i šumskim kulturama, u svijetu oprašuju mnoge vrste biljaka i prenose sjeme bilja na nova staništa. Smanjenjem populacije šišmiša ili njihovim nestankom samo bi još više negativno utjecali na ekosustav i prouzročili neizmjerne štete.

Čuvajmo šišmiše u Hrvatskoj, jer su i šišmiši dio bioraznolikosti.

 

Autor:

Juraj Petravić, mag.ing.agr.

stručni suradnik za stručne i tehničke poslove

Javna ustanova AQUATIKA – SLATKOVODNI AKVARIJ KARLOVAC

Ulica Branka Čavlovića Čavleka 1A

47000 Karlovac

Prijava na Aquatika Newsletter

Informirajte se o najnovijim događanjima iz naše ustanove.

Treba Vam više informacija prije posjeta?

Back To Top
×Close search
Search